Stakleni Peristil

NAPAD NA PROSTOR

Cilj projekta Stakleni Peristil je interpolirati tumor u živo gradsko tkivo.

Prostorna ideja je jasna: „suvremeni“ objekt trgovačko-stambene namjene sjeda u prostorni volumen Peristila. Pritom nestaje povijesni trg kao slojevito mjesto susreta, a tema trga se transformira u unificirane kafiće na 3 etaže objekta.

Komunikacija s okolnim prostorom svedena je na prizemlje Staklenog Peristila (eskalatori do podzemnih garaža u Dioklecijanovim podrumima i vrata prema Katedrali), dok ostatak volumena u potpunosti zatvara i destruira okolne građevine. Zgrada svojim vanjskim oblikovanjem pročelja s plavim reflektirajućim staklima i mondenim sadržajima predstavlja teroristički napad na javni prosotor, spomeničku baštinu i povijesni gradski ambijent.

BRISANJE IDENTITETA

Umetnuti objekt na nikakav se način oblikovanjem, unutarnjim prostornim konceptom i sadržajima ne razlikuje od većine trgovačko-stambenih objekata koji u zadnje vrijeme niču po Lijepoj našoj. Unificirana arhitektura iz kataloga, naizgled suvremena, odjevena u staklo i inox, ispunjena lifestyle sadržajima i elitnim stanovanjem, predstavlja mjesto bez identiteta, koje smješteno u ovakav kontekst u potpunosti briše njegovu slojevitost, povijesne odnose, tradiciju, sjećanja, humanost i dimenziju javnog, mijenjajući sve to za ono što običavamo nazvati „suvremenom potrebom“.

Projekt snagom svojeg besmisla želi izbrisati spomenute vrijednosti iz kolektivne svijesti.

KRITIKA KOMUNIKACIJE I REVOLUCIONARNI DUH

Projekt predstavlja drugi način komunikacije o prostornoj problematici u kontekstu letargične građanske mase, djelomično aktivne intelektualno-kulturne scene, te struke koja disperznim pokušajima odašilje poruke protesta koje najčešće ne uspijevaju dobaciti van stručnih krugova. Projekt ne predstavlja studiju, nego antistudiju slučaja čime u svojoj biti ima ugrađen revolucionarni duh.

Revolucije počivaju na bazičnim ljudskim emocijama. Intelektulana komponenta revolucije njena je kasnija nadogradnja. Projekt stoga svojim konceptom u drugi plan stavlja povijesne reference i stručne opaske, izravno napadajući identitet, i cilja na bazični emocionalni sklop svakog pojedinca, osobna sjećanja, stavove, rituale i osjećaj pripadnosti.

INTELEKTUALNE VEZE

Osim emocionalne usmjerenosti projekta, preko njega se želi ostvariti i intelektualna veza s dosadašnjim umjetničkim intervencijama na tom prostoru, koje su, svaka u svom vremenu, imale moćnu i jezgrovitu aktivističku notu. Sedamdeset godina nakon postavljanja Grgura Ninskog, četrdeset godina nakon Crvenog Peristila i deset nakon Crnog – 2008. godine Stakleni Peristil u mediju i na način sukladan vremenu jednako diže glas za oslobođenje od, ovaj put ne stranog okupatora ili represije državne vlasti, nego mahnitog potkupljujućeg kapitala u rukama pojedinaca koji nepovratno nagriza sam prostor i pravo na njegovo javno i slobodno korištenje sa svim pripadajućim slojevima i dimenzijama. Sloboda korištenja javnog prostora imanentna je svakom pojedincu.