Naime, maturanti na razini čitave države organizirano su digli glas protiv loše definirane i preuranjene odredbe o državnim maturama. Da to nije bila neozbiljna adolescentska pobuna, već koordinirana masovna akcija, dokazuje i brz odgovor iz Ministarstva željan dijaloga, te uzbuna u hrvatskim medijima koja je trajala nekoliko dana. Što se i kako dogodilo?
Ideja o prosvjedu rodila se i formirala na Internetu. Koristeći aktualne alate globalne komunikacije i društvenog umreženja (Facebook) srednjoškolci su stvorili virtualna mjesta za raspravu i tamo kroz grupnu diskusiju izlučili reprezentativne „slike“ svoje problematike. Kako se proces širio, a srednjoškolska internet zajednica rasla, te slike, u komunikacijskim kanalima među članovima, doživjele su toliko novih korištenja, pretvorbi i umnožavanja (comments, reply, forward) da su formirale vlastitu stvarnost na vlastitom prostoru.
U takvoj realnosti dogodila se simulacija revolucije – hiperrevolucija.
Često se dogodi da informacije u doživljajnom sklopu korisnika, odvojene od svog sadržaja, postaju goli psihoemotivni impulsi za djelovanje. Pokret je imao sve odlike revolucije: ideologiju utemeljenu kroz (hiper) slike problematike, stalan priljev novih članova u organiziranu hijerarhiju, šireći krug simpatizera (javnost i mediji) te jasnu usmjerenost na krivce (Ministarstvo). Hiperprostor je poslužio kao trg za tisuće podignutih šaka. Zamah centrifugalne sile hiperrevolucije lansirao je njene aktere u realni prostor i stvar se dogodila.
Masovnim i tematiziranim komunikacijskim kanalima klikom miša je preskočen fizički prostor, ali i postmoderna alijenacija i individualizam koji, kroz difuziju odgovornosti, vode u društvenu letargičnost. Istovremeno, opsesivno uživanje plodova informacijskog baroka, učinilo je od nas ovisnike o slikama - informacijama. Više ne vrijede pravila senzacionalizma novinskih naslovnica; ekskluzivne informacije postavljene su uz bok onim potpuno trivijalnim, u stalnim mijenama, a njihovu istinitost i utjecaj određuje samo broj njihovog dupliciranja tj. ponavljanja i modulacija s obzirom na stalno mijenjajući kontekst. „N“ puta dupliciran i korišten, informacijski paket "slika-tekst" na Internetu formira vlastitu realnost na vlastitom prostoru i s vlastitim pravilima. Veliki rastući oblak ili oblaci hiperrealnosti uzdižu se do razine naših glava i predstavljaju naš svakodnevni životni i komunikacijski vidokrug, dok u rukama koje vise ispod tog oblaka, u pravoj realnosti, držimo alate koji mogu spajati i stvarati, ali i uništavati.
Nema komentara:
Objavi komentar